Đorđe Stanetti rođen je u Zagrebu 1961, diplomirao je klavir u Beču 1983 (Bruno Seidlhofer) kao stipendist austrijskog ministarstva i još se 4 godine usavršavao na Konzervatoriju grada Beča (Leonid Brumberg).
Sa šesnaest godina debitirao je uz Zagrebačku i Beogradsku filharmoniju i od tada je prisutan na koncertnim podijima njegujući repertoar svih stilskih razdoblja, nastupajući ravnopravno i kao solista i kao komorni muzičar.
Nastupao je u skoro svim većim gradovima Hrvatske, kao i u gotovo svim većim muzičkim centrima bivših jugoslavenskih republika te u Italiji, Austriji, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Argentini, Švicarskoj, Rumunjskoj i Danskoj. Gostovao je na mnogim festivalima (Dubrovačke ljetne igre, Muzički biennale Zagreb, Festival Ive Pogorelića u Bad Woerishofenu, Ohridsko ljeto, Bemus, Mariborski glasbeni september, Budvanski Grad teatar i dr.), svirao s svim vodećim orkestrima u regiji ( Zagrebačka filharmonija, Zagrebački solisti, Slovenska filharmonija, Beogradska filharmonija), s dirigentima među kojima su i P. Dešpalj, U. Lajovic, K. Ono, L. Pfaff, V. Čavdarski, S. Hubad, I. Gjadrov, N. Bareza, V. Kranjčević, M. Letonja, Mladen Tarbuk, Tonči Bilić i dr., a kao komorni glazbenik surađivao je s mnogim istaknutim domaćim i stranim umjetnicima ( Radovan Vlatković, Aleksandar Ivić, Dragan Sremec, Branko Mihanović, Pavle Zajcev. Renata Pokupić, Dubravka Šeparović i dr. ) među kojima je najzapaženija bila suradnja s proslavljenom hrvatskom pjevačicom Dunjom Vejzović.
2002. dobitnik je godišnje nagrade Milka Trnina, Hrvatskog društva glazbenih umjetnika za izvedbu Papandopulovog koncerta za klavir i orkestar uz Zagrebačke soliste, 2012. dobitnik je godišnje nagrade Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga, a 2016. dobitnik je priznanja HDGU Zlatno zvonu za integralnu izvedbu Beethovenovih klavirskih sonata sa svojim bivšim studentima.
Redoviti je profesor klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.