Nemanja Stanković je srpski violončelist i doktor umjetnosti. Školovao se u Kragujevcu, Beogradu, Beču, Salzburgu i Firenci, u klasama Natalije Gutman, Sandre Belić, Enrika Bronzija i Bože Saramandića. Usavršavao se na masterclassovima kod Alfreda Brendela, Jensa Petera Maintza, Miše Majskog , Ralph Kirshbaum i mnogih drugih istaknutih umetnika današnjice.
Bilježi brojne solističke nastupe sa orkestrima kao što su Beogradska filharmonija, Simfonijski orkestar RTS, Češki virtuozi, Gudači sv. Đorđa, Orchestra Giovanile Italiana, kao i suradnje sa dirigentima Marcusom Boschom, Rafaelom Payareom, Fabrice Bollon Bojanom Suđićem itd.
Kao solista i komorni glazbenik nastupao je u Europi, Sjevernoj Americi, Aziji i Africi.
Tokom osam sezona (2011-2019) bio je vođa grupe violončela Beogradske filharmonije, a u sezoni 2022/2023 bio je angažiran kao gostujući prvi violončelista Milanskog simfonijskog orkestra.
Dobitnik je Nagrade grada Beograda „Despot Stefan Lazarević“, priznanja „Zvezda Beograda“, nagrade SOKOJ-a „Aleksandar Pavlović“ priznanja „Muzika Klasika“ za mladog izvođača, nagrade „Brivio Sforza“, „ArtLink“ priznanja, kao i brojnih priznanja kao finalista takmičenja „Liezen Wettbewerb“, „Jeunesses Musicales Belgrade“, „Johannes Brahms“, „Fidelio.Spezial“, „Petar Konjović“, „Antonio Janigro“, između ostalih.
Premijerno je izveo veliki broj kompozicija srpskih autora, od kojih je osam objavio na albumu „Tragovi – Nova srpska muzika za violončelo“. Ovaj album prepoznat je kao jedno od najuspešnijih čelo ostvarenja u 2020. godini, po izboru Violoncello Fondacije iz New Yorka (SAD).
Zaposlen je kao docent na katedri za kamernu muziku Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu. Rezidencijalni je umetnik Kolarčeve zadužbine.
Od 2022. godine član je klavirskog trija „Corda“, u kome svira sa Unom Stanić (violina) i Vladimirom Miloševićem (klavir).
Nemanja Stanković trenutno svira na violončelu Carlosa Robertsa iz Cremone.